The Zone and Zones - Radical Spatiality in our Times

No. 2 - Year 2 - 06/2012

University of Zadar | ISSN 1847-7755 | SIC.JOURNAL.CONTACT@GMAIL.COM

Editorial

The long-expected fourth issue of [sic] – a Journal of Literature, Culture and Literary Translation offers a selection of papers presented at the second international conference entitled Re-Thinking Humanities and Social Sciences and held at the University of Zadar in September 2011. The conference topic, The Zone and Zones - Radical Spatiality in our Times, proved to have been intellectually enticing to almost one hundred scholars who managed to create a radical space of their own. Immersed into the zone of Croatian seaside filled with the aroma of pine trees and the Adriatic Sea, the zone of leisure rather than work, they managed to create an intellectual heterotopia by discussing the multilayered meanings of space. ...

Literary Translation
Whitney Ray and Lorea Ajanić:

Netko je u dvorištu, pomisli Anne. Njišu se grane cedra. Ptice se razbježe prhnuvši s hranilica. Bježe kardinali, plave šojke i domaći vrapci i kroz veliki prozor dnevne sobe bacaju svoje sjene. Tamni obrisi njihovih krila kratko se zadržavaju na baršunastom prekrivaču na Anninim nogama. Ona pritišće dugme s jedne strane svog bolničkog kreveta, a gornji dio naprave počinje zujati i dizati se sve dok se Anne ne uspravi. Krevet joj je kupio sin u trgovini medicinskom opremom i smjestio ga ispred prozora u dnevnoj sobi, tako da može promatrati svoje ptice na hranilicama. Pritisak dugmeta izaziva joj bol duboko u kostima ruke. Tablete koje svaki dan uzima ne pomažu. Zbog njih Anne se osjeća omamljeno i odvojeno od vlastitog tijela, ali lijek sprečava da bol postane nepodnošljiva. Kako napreduje njezin artritis, tako se i bol širi i postaje sve jača. Čini se da sada dolazi iz same moždine, kao da se ona žuta spužvasta tvar iznutra suši i pretvara u prašinu poput starog spužvastog jastuka. A...

DOI: 10.15291/sic/2.2.lt.5
Literature and Culture
Mario Vrbančić, University of Zadar, Croatia:

The cartographer’s dream is that of a perfect map: a map that perfectly represents a territory, a dream of Divine knowledge; a map that has haunted the ideology of representation throughout history; a map so detailed that it coincides with real space. In a short parable, ‘Museum, on Exactitude in Science’, Borges describes the mysterious gild of cartographers which charts such a map. Although Borges’ narrative finishes with a nostalgic conclusion about a superfluous and forgotten discipline, the cartographer’s dream of a perfect map has never ceased: it has merely varied throughout history. For medieval cartographers the perfect map included the physical cosmos and the spiritual one. In Dante’s time the European ‘mappa mundi’ depicted one single landmass, the Northern Hemisphere, with Jerusalem in the middle and the world is variously shown as dominated or held by God. In the Psalter mappa mundi, which is surmounted by an illustration of the Last Judgement, God holds a little dark red ...

DOI: 10.15291/sic/2.2.lc.4
Literary Translation
Jane Bowles and Vivijana Radman:

Na periferiji glavnog grada stajala je niska bijela kuća, veoma nalik kućama koje su je okruživale. Ulica u kojoj se nalazila nije bila popločana zato što je to bila siromašna četvrt. Vrata te kuće, posve nova i ukrašena čavlima, bila su zakračunata i s unutarnje i s vanjske strane. Velika soba, opremljena s nekoliko modernih kromiranih stolica, barom i džuboksom otvarala se na prazno unutarnje dvorište. Na jednoj od tih stolica sjedio je debeo dječačić Indijanac i slušao Good Night, Sweetheart, pjesmu koju je netom odabrao. Svirala je vrlo glasno, a dječačić je ozbiljno zurio u stroj pred sobom. Bila je to jedna od kuća kojima je upravljao njihov vlasnik, senor Kurten, napola Španjolac, napola Nijemac. Poslijepodne je bilo tmurno. U jednoj od soba upravo su se probudile Julia i Inez. Julia je bila sitna i nalik majmunčiću. Bila je privlačna samo zbog svojih neobično velikih i sjajnih očiju. Inez je bila visoka, čvrstih grudiju. Glava joj je bila premalena za tijelo, a oči suviše blizu...

DOI: 10.15291/sic/2.2.lt.7
Literary Translation
Luiz Ruffato and Petra Petrač:

Sveta Katarina Bolonjska, rođena u Ferrari 1413. Bila je opatica bolonjskog samostana klarisa. Na Božić 1456. primila je malenog Isusa iz Bogorodičinih ruku. Posvetila je život pomaganju siromaha i vršenju Božje volje. Umrla je 1463.Dolaze trojica, u koloni, putem uz rub ceste. Tamom skrivena tijela jedva da se naziru u skromnoj svjetlosti farova kamiona, autobusa i automobila što proriču zoru. Koračaju. Visoko suho šipražje dodiruje nogavice njihovih hlača.To su otac, sin i mladić kojeg znaju iz viđenja. Okuražen govori: Već deset godina idem pješice; zbog besparice pri kraju mjeseca. Odlučio im se pridružiti.Otac vozi kombi za jednog autoprijevoznika u Limau.Dječak ima deset-jedanaest godina, iako se zbog krhke građe doima mnogo mlađim. Trenutno ne ide u školu. Prodaje hot-dog ispred firme u kojoj mu radi otac – s kečapom ili majonezom – i Coca-Colu. Noću čuva kombi u dvorištu firme, čuvari ga drže na oku. Kad naraste, sanja, nestat će iz Brazila i postati vozač kamiona.

DOI: 10.15291/sic/2.2.lt.4
Literary Translation
Shinji Ishii and Marko Balen:

Papagajeva mesnica nalazila se na prašnjavoj cesti na kraju grada. S betonske prizemnice visio je zahrđali željezni znak. Izdaleka se doimala poput autobusne stanice ili skladišta punog praznih boca, tako nešto. Ali kad biste se polako približili, nema toga tko gromki glas koji je punio radnju ne bi pripisao njezinu vlasniku. “Govedinu ste rekli? Od goveda imam ovo. Muuuuuu! Ih, što ne zvuči dobro? Da vam pravo kažem, i ovo je meso dobro mukalo! Muuuuuu! Muuuuuu!“To je bila jedina mesnica u gradu i bila je otvorena od jutra do mraka. Pred vratima su čest prizor bile žene s košarama. Na putu u školu uvijek smo mogli čuti mesarovo glasanje (tim smo putem išli i u osnovnu i srednju školu). Svaki put kad bismo u prolazu bacili pogled na njega, bucmasti bi se mesar oglasio, crvenih očiju i podbuhlih obraza. Žene u mesnici namignule bi jedna drugoj i smiješile se. Još više od prodaje mesa, barem je to tako izgledalo u očima nas djece, mesar je bio posvećeniji oponašanju domaćih životinja.Nje...

DOI: 10.15291/sic/2.2.lt.3
Literature and Culture
Biljana Kašić, University of Zadar, Croatia:

It is time to radically rethink the question of the political – is how contemporary theorist Enrique Dussel explained the motive to write his Twenty (20) Theses on Politics [20 Tesis de política], almost six years ago. In one of his theses he stated that the radical transmutation of the political system is actually a “response to new interventions by the oppressed and excluded” (Dussel 112), or in other words, that it relies on other spaces and impulses of the political, namely on those which are dedicated to engaging in critical, that is, liberating actions. A year ago, in a joint public conversation between two leading feminist theorists – Judith Butler and Gayatri Chakravorty Spivak – organized by the Centre for Postcolonial Theory in Frankfurt in May 2011 and devoted to critique today, the main meaning of critique was expressed neither as a method nor as a theoretical position, rather as its potency to explore “how it may be possible to think”; namely, the way “in which we pose the...

DOI: 10.15291/sic/2.2.lc.3