Masked Paradigms

No. 3 - Year 10 - 06/2020

University of Zadar | ISSN 1847-7755 | SIC.JOURNAL.CONTACT@GMAIL.COM

Editorial

The new issue of [sic] is upon us. And it is special, not only because it was done under strange circumstances of the ongoing COVID-19 pandemic, lockdowns, hand sanitizers and distancing, physical, and also, oddly, social… this issue is special because, just like all of us, it wears a mask, a mask that is not only meant to protects us and all those around us – and not allow us to let go, to forget what is important and what is it we set to do – but that also hides an important date in the lives of all of us at [sic] – our 10th anniversary....

Literary Translation
Gautama Buddha and Višnja Grabovac:

Redovnici upitaše Blaženoga: „Zašto, Blaženi, Yaśodhara nije mogla biti zadovoljna? Kad si kao mladić dijelio nakit djevojkama, Yaśodhari si dao ogrlicu vrijednu sto tisuća novčića, a ona je rekla: 'Zar samo toliko vrijedim?' Dao si joj još i prsten vrijedan sto tisuća novčića, ali ni tad nije bila zadovoljna. Zašto je Yaśodhara bila nezadovoljna i oneraspoložena?”Blaženi odgovori: „Nije to, redovnici, prvi put da je Yaśodhara bila nezadovoljna. I prije je bila nezadovoljna.Nekoć davno, u gradu Benaresu pokrajine Kaśi, vladao je, redovnici, kralj Suprabha. Imao je sina Suteđasa, koji je bio obdaren mnogim vrlinama. Bio je vrlo snažan, miran, ugodan, nenametljiv i pristojan u razgovoru. Cijenili su ga i uvažavali ministri, zapovjednik vojske i seoski poglavari pa je kralj jednom pomislio: 'Sav narod cijeni vrline toga princa. Da me neće jednoga dana ubiti pa njega postaviti na prijestolje?' I tako je kralj odlučio izgnati princa.Na čistini kraj šumarka, negdje na Himalaji, prognani prin...

DOI: 10.15291/sic/3.10.lt.4
Literature and Culture
Adriana Barešić, University of Zadar, Croatia:

The Fire This Time, written and edited by Jesmyn Ward, is a collection of various essays, poems, and stories. It is written by different authors who describe their experiences of being black in America. The title of the book is a reference to James Baldwin's work The Fire Next Time, published about fifty years prior to this book, since it discusses the same themes of race and identity but in a more contemporary context and through voices of various authors.The authors wrote the book in relation to all the historical events that led to the current position of black people in America while also describing their own experiences and reactions to the more contemporary events of police brutality and the Black Lives Matter movement. As Jasmyn Ward states in her introduction: “… the past is in the present, how heavily the past bears on the future; we cannot talk about black lives mattering without reckoning with the very foundation of this country,” (9) so have these essayists and poets reflec...

DOI: 10.15291/sic/3.10.lc.7
Literature and Culture
Nikolai Wansart, University of Cologne, Germany:

Lerner’s The Topeka School references “the twenty-four-hour news cycle, Twitter storms, algorithmic trading,” (24) as a version of the debate strategy of the spread in the post-truth United States. In a similar way, the incessant and supernumerary presence of suburban objects in the novel functions as a spread the characters continuously have to face. Linking the spread and the sublime, this essay examines how the novel intertwines the characters’ responses to their suburban home with their subsequent futures on their way into the Trumpian post-truth age. Informed by the Kantian sublime, it shows how the sublime of the spread denies negative pleasure as the denouement of the threat of the sublime. The essay develops the argument that Lerner’s novel frames the ability to linguistically respond to the paradoxically placing and displacing effect of the sublime of the spread as a tool that on the one hand can help them navigate their 1990s-suburban life, but on the other hand also foreshad...

DOI: 10.15291/sic/3.10.lc.5
Literary Translation
Ken Liu and Maja Zidarević:

Svijet je oblikovan poput kanjija koji označava „kišobran”, samo je tako loše prikazan, kad ga ja napišem, da su svi dijelovi neproporcionalni.Moj bi se otac sramio dječačkog načina na koji još oblikujem znakove. Zaista, mnoge od njih jedva se sjećam napisati. Moje je formalno obrazovanje u Japanu prekinuto kad sam imao samo osam godina.No za ovu svrhu poslužit će i ovaj loše nacrtan znak.Natkrovlje na vrhu solarno je jedro. Čak i taj izobličeni kanji može tek donekle prikazati koliko je golemo. Rotirajući disk, sto puta tanji od rižinog papira, širi se tisućama kilometara u svemir poput golema zmaja koji želi uhvatiti svaki foton koji naiđe. Doslovno prekriva nebo.Ispod njega visi sto kilometara dugačak konop od ugljičnih nanocijevi: čvrst, lagan i rastezljiv. Na kraju konopa visi srce Hopefula: putnički modul, petsto metara visok cilindar u kojem se nalazi svaki od 1021 stanovnika svijeta.Sunčeva svjetlost udara o jedro gurajući nas u spiralnu orbitu koja se vječno širi, vječno ubrza...

DOI: 10.15291/sic/3.10.lt.5
East-West -- Russia, or the USA as a Metaphor
Mihail Èpštejn, Matea Krnić and Ema Marača:

Članak je zadržan u integralnom obliku i odstupa od standardnog načina citiranja i navođenja izvora koji se primjenjuje u [sic]-u.Među pojmovima i terminima koji određuju kulturnu samosvijest i kretanje humanističkih znanosti na kraju 20. stoljeća prvo mjesto ne pripada imenici ili pridjevu, već prefiksu „post-”. Postmodernizam, poststrukturalizam, posthistorizam, postutopizam, postkolonijalizam, postkomunizam i mnoštvo drugih post-ova lijepilo se uz razne pojave, s ciljem da što prije padnu u zaborav. Magija prefiksa „post-” u tome je što omogućuje da se pozdravimo i bacimo u ropotarnicu prošlosti sve što je do jučer bilo suvremeno i aktualno. Bilo bi jednostavnije raskrstiti s urbanizmom ili lirizmom, kršćanstvom ili liberalizmom kada bi se na njih prilijepila etiketa „post-” i kada bi se nova, progresivna pozicija predstavila kao posturbanizam, postlirizam, postkršćanstvo, postliberalizam…

DOI: 10.15291/sic/3.10.ewrs.3
Literary Translation
Genevieve Hudson and Marina Veverec i Blaž Martić:

Ne javljam se na Ženine pozive. Sori, draga. Četkam jezik, gledam snimku pilatesa na internetu, evo me na masaži vrućim kamenjem. U stvari, i ne baš. U stvari, listam Tedin profil na Instagramu. Evo portreta Ted dok još nije imala djecu. Evo, portret Ted i njezina muža Nijemca u Barceloni. Evo, portret Ted u poluprozirnoj košulji od materijala kojem bi ona vjerojatno znala naziv – til? Šifon? Krep? Batist? Ted je tip žene koja zna takve nazive. Ted je tip cure koja piše blog o svom modnom izričaju. Zaustavim se na slici, zumiram. Opazim joj bradavice, nježna nijansa kestena ispod tanke tkanine. Lažem samu sebe i pretvaram se da je subverzivno kada jedna žena svodi drugu na objekt. Ipak, objekt je objekt je objekt. Ne mogu prestati gledati.Evo brojnih verzija Ted tijekom proteklih godina. Evo, portret Ted na kojem liže lizalicu. Jezik od tvrdog slatkiša. Šećer među zubima.Trebala bih se javiti na Ženin poziv. Njezino ime u sans serifu ponovno mi prekrije zaslon, nada se da ćemo se vidje...

DOI: 10.15291/sic/3.10.lt.2