Art and Subversion

No. 1 - Year 3 - 12/2012

University of Zadar | ISSN 1847-7755 | SIC.JOURNAL.CONTACT@GMAIL.COM

Editorial

When discussing art, regardless of its form, expression, context, genre or any other classifying or defining feature, one of the key issues that constantly emerges as a thing of relevance is its connection to real life, its meaning to our everyday existence, together with its impact on historical, current, and sometimes even future social and cultural aspects of our lives. Within this context the idea of subversion comes to art almost naturally. By constantly reinventing itself, by expanding various social boundaries, which are in fact self-imposed limitations, art (un)successfully subverts everything that stands in its path, creating different approaches to established routines and perceptions, or even completely breaking down all of the traditional notions surrounding a particular segment or phenomena present in society....

Literary Translation
Ana Fernández Guerra:

Literary texts display many linguistic peculiarities, as well as social and cultural aspects of our lives and, thus, we can assert that literary translation is one of the main ways of communication across cultures. Translating literary texts, however, is not an easy task, since it certainly poses many problems for the translator. One of the problems a translator can face arises from the fact that some words or phrases denoting objects, facts, phenomena, etc… are so deeply rooted in their source culture (SC) and so specific (and perhaps exclusive or unique) to the culture that produced them that they have no equivalent in the target culture (TC), be it because they are unknown, or because they are not yet codified in the target language (TL). When discussing the problems of correspondence in translation, “differences between cultures may cause more severe complications for the translator than do differences in language structure” (Nida 130). Moreover, several theorists, such as Santoyo,...

DOI: 10.15291/sic/1.3.lt.1
Literature and Culture
Karla Lebhaft, University of Zadar, Croatia:

Početkom 50-ih godina političke promjene u Hrvatskoj (odnosno u tadašnjoj Jugoslaviji) uvjetovale su stvaranje nove kulturne klime, a kao jedno od važnijih obilježja u navedenom razdoblju moguće je istaknuti promjene manifestirane unutar umjetničke sfere koja je tada imala izuzetan politički značaj. Nakon razdoblja tijesne političko-ideološke veze sa sovjetskim političkim blokom (1945. – 1948.) i zaokreta 1948. godine, koji je rezultirao nastankom samoupravnog socijalizma i složene multietničke federativne države, u samo nekoliko godina dolazi do gotovo potpunog raskida sa socijalističkim realizmom, a modernizam je prihvaćen kao dominantan jezik (službene) umjetnosti. Za umjetnost i kulturu to je značilo prijelaz iz borbenog, revolucionarnog socrealizma u umjereni modernizam intimističkog tipa. U tom razdoblju omogućuje se i djelovanje novih alternativnih umjetničkih grupa koje pratimo u kontinuitetu s predratnim (povijesnim) avangardama sve do rasapa socijalističke države. U korpusu '...

DOI: 10.15291/sic/1.3.lc.5
Literary Translation
Sergej Dovlatov and Petar Karavlah:

Kuja iz Ureda za vize rekla je: „Svaki emigrant ima pravo na tri kofera. Takva je norma. To su posebni propisi ministarstva.“Nije imalo smisla proturječiti. Ali ipak sam morao: „Samo tri kofera?! Što bih trebao sa stvarima?“„Na primjer?“„Na primjer, sa svojom zbirkom trkaćih auta?“„Prodajte je“, odsutno odgovori službenica. Zatim doda, lagano se namrštivši: „Ako nečim niste zadovoljni, podnesite žalbu.“„Zadovoljan sam.“Nakon zatvora bio sam svime zadovoljan.„Pa onda se i ponašajte tako.“Za tjedan dana već sam pakirao stvari. Ispostavilo se da mi je bio dovoljan jedan jedini kofer. Gotovo sam zaplakao od muke. Pa imao sam trideset i šest godina. Od toga sam osamnaest godina radio. Zaradio bih pa kupio nešto. Mislio sam da imam nekakvu imovinu. A na kraju – jedan kofer. I to prilično skromnih dimenzija. Ispada da sam siromah? Kako je do toga došlo?Knjige? Imao sam uglavnom zabranjene knjige. One nisu prolazile kroz carinu. Morao sam ih podijeliti poznanicima zajedno s takozvanim arhivom.

DOI: 10.15291/sic/1.3.lt.5
Literature and Culture
Ana Kedveš, University of Warwick, United Kingdom:

In 2000 the final volume of the fantasy trilogy His Dark Materials was published in London. Although it was only after New Line Cinema announced the film adaptation that it attracted world wide attention, it is undeniable that Pullman’s work made an immense contribution not only to children’s literature, but to British literature in general. The fact that Pullman was the first children’s author to receive The Whitbread Award, as well as the sales of more than 15 million, speak in favour of the significance his work. However, because of his public outbursts against the boycotters of his works, Pullman came under strident criticism. Unconventional usage of traditional religious and Church-related concepts as literary devices brought into question his integrity as an author and designated him as a fervent atheist. The central aim of this paper is to show how Pullman uses various religious concepts, which are mainly related to Christian tradition and doctrines. The resonant imagery of His ...

DOI: 10.15291/sic/1.3.lc.3
Literature and Culture
Iva Šarić, independent researcher, Croatia:

Recepcija romana Les Champs d'honneur (1990.) Jeana Rouauda redovito se svodi na isticanje dviju njegovih komponenata: autobiografske i povijesne. Naime, u romanu je riječ o osobnoj i obiteljskoj priči, odnosno nedaćama koje su zatekle jednu skromnu obitelj iz francuske provincije 60-ih godina 20. stoljeća, ali i o zbivanjima iz Prvog svjetskog rata koja su toj priči prethodila. Tomu da romaneskni diskurs vuče na autobiografski pridonijela je usporedba, odnosno analogije iz života autora, Jeana Rouauda, s događajima iz romana, ali i brojne autorove paratekstualne napomene u drugim njegovim djelima gdje on te analogije dodatno naglašava i objašnjava. Riječ je, dakle, o samom po sebi kontradiktornom žanru autobiografskog romana s jedne strane te povijesnom romanu s druge, ako se, pak, takvim može nazvati roman čije se tek jedno jedino poglavlje izravno dotiče prave povijesne materije. Rouaud zapravo subverzira autobiografski i historiografski diskurs u romanu, a na trećoj razini tomu tre...

DOI: 10.15291/sic/1.3.lc.4
Literary Translation
Don DeLillo and Jelena Bulić:

Znala je da je još netko u sobi. Nije bilo nikakvog zvuka, samo nagovještaj, slabo premještanje zraka. Neko je vrijeme bila sama, sjedila je na klupi posred galerije okružena slikama, ciklusom od petnaest platna, i činilo joj se kao da sjedi u mrtvačkoj kapelici uz tijelo rođaka ili prijatelja. To se zove bdijenje, pomislila je. Gledala je Ulrike, glavu i trup, ranu od užeta na vratu, iako nije sa sigurnošću mogla reći koju su spravu koristili kod vješanja. Čula je kako se netko približava klupi, muškarac teška koraka, ustala je i otišla stati pred Ulrikinu sliku, jednu od tri s istim motivom, na svakoj mrtva Ulrike, leži na podu ćelije, s glavom u profilu. Platna su bila različitih veličina. Pojava te žene, njezina glava, vrat, rana od užeta, kosa, crte lica, naslikani su, od slike do slike, u zagasitim i izblijedjelim nijansama, na jednoj jasnije nego na drugoj, usta iskrivljena na jednoj slici izgledala su prirodno na drugima, sve skupa nesistematično. „Što misliš zašto je to tako n...

DOI: 10.15291/sic/1.3.lt.3